Najveca tajna na svijetu

Smijacu se svijetu.
Nijedno zivo bice ne moze da se smije osim covjeka. Drvece moze da krvari kad je ranjeno, i zivotinje placu od bola ili gladi, ali ja imam dar smijanja i mogu da ga koristim kad god zazelim. Ubuduce cu njegovati obicaj smijanja. Smijacu se i probava ce mi biti bolja; smijacu se i olaksacu sebi teret; smijacu se i zivot ce mi se produziti, jer je to tajna dugog zivota koju ja sada posjedujem.
Smijacu se svijetu.
Najvise od svega, smijacu se sebi, jer je covek najsmjesniji kad sebe uzima suvise ozbiljno. Nikada necu upasti u tu klopku uma. Jer iako sam ja najvece cudo prirode, zar nisam ipak samo obicno zrnce koje bacaju vjetrovi vremena? Da li ja stvarno znam odakle dolazim i kuda idem? Nece li moja briga za ovaj dan izgledati budalasta za deset godina? Zasto bih dozvolio da me danas uznemiravaju sitni dogadjaji? Sta moze da se do zalaska sunca desi sto ne bi izgledalo beznacajno po rijeci vijekova?
Smijacu se svijetu.
A kako da se smijem kad se suocim sa covjekom ili djelom koje me toliko vrijedja da mi tjera suze na oci ili mami psovke? Vjezbacu sebe da izgovaram cetiri rijeci sve dok one ne postanu navika tako jaka da ce se one javljati u mom umu kada god dobro raspolozenje prijeti da me napusti. Ove rijeci, prenosene od davnina, nosice me kroz svaku nevolju i odrzati mi zivot u ravnotezi. Ove cetiri rijeci jesu: "I to ce proci."
Smijacu se svijetu.
Sve zemaljske stvari ce proci. Kad mi srce oteza od patnje, tjesicu se da ce i to proci; kada sam ushicen uspjehom, upozoricu sebe da ce i to proci. Kad me davi neimastina, reci cu sebi da ce i to proci; kada me optereti bogatstvo, reci cu sebi da ce i to proci. Da, zacijelo, gde je onaj sto je
gradio piramide? Zar nije i on pokopan u njenom kamenju? Nece li i piramida jednog dana isto biti zakopana ispod pijeska? Ako sve stvari prolaze, zasto bih se ja brinuo za danasnji dan?
Smijacu se svijetu.
Obojicu ovaj dan smijehom, uramicu ovu noc pjesmom. Nikada necu raditi da bih bio srecan. Bolje da budem suvise zaposlen da bih imao vremena za tugu. Uzivacu danasnju srecu danas. To nije zrno da se drzi u kutiji. To nije vino da se cuva u flasi. Ona se ne moze sacuvati za sutra. Ona se mora sijati i ubrati istog dana, i ja cu to raditi, od danas pa nadalje.
Smijacu se svijetu.
Mojim smijehom sve ce stvari biti smanjene na svoju pravu velicinu. Smijacu se svojim neuspjesima i oni ce nestati u oblacima novih snova. Smijacu se svojim uspjesima i oni ce se skupiti do njihove tacne vrijednosti. Smijacu se zlu i ono ce umrijeti neoprobano. Smijacu se dobroti i ona ce uspijevati u izobilju. Svaki dan bice trijumf samo ako moji osmijesi izmame osmijehe od drugih, a ja to radim iz sebicnosti, jer oni na koje se mrstim jesu oni koji ne kupuju moju robu.
Smijacu se svijetu.
Od sada cu liti samo suze od znoja, jer suze od zalosti ili kajanja, ili razocarenja nemaju vrijednost na trzistu, dok svaki osmijeh moze da se zamijeni za zlato i svaka ljubazna rijec, izgovorena iz mog srca, moze da sagradi dvorac. Nikada necu dozvoliti sebi da postanem tako nestrpljiv, toliko mudar, toliko dostojanstven, toliko mocan, pa da zaboravim kako da se smijem sebi i svom svijetu. U ovome cu uvijek ostati kao dijete, jer jedino mi je kao djetetu data sposobnost da gledam navise u nekoga. Nikada necu prerasti svoj krevet.
Smijacu se svijetu.
I sve dok mogu da se smijem necu biti siromasan. Ovo je, dakle, jedan od najvecih poklona prirode, ja ga necu traciti. Samo smijehom i srecom mogu postati istinski uspijesan. Samo uz smijeh i srecu mogu da uzivam plodove svoga rada. Da nije tako, bolje bi bilo ne uspjeti, jer je sreca vino koje pojacava ukus jelu. Da bih uzivao u uspjehu moram imati srecu, a smijeh ce
biti djevojka koja me sluzi.
Bicu srecan.
Bicu uspijesan.

Og Mandino